13. Sljemenski maraton 08.07.2012.

Što napisati o 13-om izdanju najljepšeg planinskog maratona (jedinog?) u jednoj metropoli, a da ne ponavljam epitete poput izvsno, fantastično, zakon i sl? Fantastična organizacija s puno okrepnih stanica punih vode, sokova, izotonika, limuna, lubenica i prije svega odličnim volonterima koji su si zbilja dali truda u organizaciji (treba to sve oteglit po tom terenu).
Uz maraton (3 kruga od 14 km) moguće je otrčati i kraćih 14 km u "normalnoj" i barefoot (bosonogoj) varijanti, štafeti 3 × 14 km (od toga obavezno minimalno jedna žena) ili rekreacijskih 5 km.

Do par tjedana prije same utrke nećkao sam se da li ići na normalnih 14 ili barefoot/minimalist krug no obzirom da su me (kao i obično) raspizdili na poslu prijavih se za maraton, pa što bude.
Dakle, moja priprema nije bila tako dobra poput organizacije utrke no svejedno sam istrčao solidan rezultat. Plan je bio ići ispod 5 sati što je ostvareno, no još vidam rane...

Sam start je bio pomalo, hmm, iznenađujuć jer smo se zapričali, a utrka krenula (bez pucnja?) - hej startali smo :-)

Spust vodi onim odvratnim kockama (ili što li je to već) ravno s vrha Sljemena do ceste, pa po cesti do Tomislavca, pored Tomislavca po Erberovom  i krumpirištu jedno cca 3-4 km do podnožja Horvatovih stuba. Cijeli dio je spust osim laganog uspona od kojih 500 m tamo negdje na 4-om kilometru. Ovdje negdje sam osjetio kao da mi se desna čarapa zgužvala posred pete, pa žulja. S puta se skreće na niže stazom do podnožja Horvatovih i taj je dio jedan od zabavnijih jer je tehnički dosta zahtjevan single-track s dosta korjenja i palih drveća po putu.

Pod Horvatovim stubama je već treća (i najudaljenija) okrepna stanica. Po Horvatovim (ukupno 103 m nv) se razaraju kvadri sve do vrha i još jedne okrepne s lubenicama.
Tu naravno mukama nije kraj jer se penje sve do Hunjke preko livade koja je sva u suncu. Ovdje vas gleda krdo krava kojima začudo nije vruće. Na svakoj okrepnoj bih pokupio bocu vode s kojom bih se zaljevao do sljedeće okrepne stanice - ova taktika se pokazala izvrsnom jer bih u protivnom prokuhao vrlo brzo.

Od Hunjke staza vodi preko livade Danjke sve do Puntijarke i sljedeće okrepne (negdje 12-i kilometar kruga). Od Puntijarke uspon do Sljemenske kapelice, preko činovničke livade stazom do tornja i prve/posljednje okrepe, okret, pa sve ispočetka.

Prvi krug 1:21:53. Peta je postajala sve gora jer su mi i čarape i tenisice bile kompletno mokre od stalnog zaljevanja vodom, pa sam odlučio promjeniti čarape nakon drugog kruga što se pokazalo dobrim potezom. Ono što sam mislio da mi se je zgužvala čarapa se ispostavilo da je pukao žulj veličine cijele pete - 3/4 maratona sam trčao s žuljčinom kakvog nisam nikada imao prije promjera jedno 5-6 cm.

Drugi krug 1:31:00 s izmjenom čarapa.

Treći krug sam puko k'o kokica i zadržavao se predugo na okrepama, pa stoga taj krug 1:44:24 (po Garminu).
Uspio sam trčati veliku većinu staze što me je iznenadilo.
Sljedeće godine probavam oko 4 sata :-).
Uz (pametnije) pripreme sasvim izvedivo.
Službeno vrijeme 4:37:18. - 18. mjesto ukupno - 8. u kategoriji (od toga 49:04 min potrošeno na stajanje)
Garmin zabilježio +1.428,0 / -1.424,0 m visinske razlike.

Potrošena 4 Enervit gel-a od toga dva manja (jedan kofeinski) i dva veća cherry pack-a - svakih 45 min - jedan (prvi veći) popijen u dva navrata, a drugi paketić odjednom. Popio sam sigurno 10-ak boca 0,5 l vode što je definitivno previše.
Vrijeme od 23° C na startu do 28° C pred kraj - vrlo vruće.