The Mrcina aka Lagvić liga 1. kolo

Konačno...
Skoro dva tjedna kasnije od predviđenog počela je zimska Lagvić liga.
Nakon ceste, ceste i još malo ceste konačno sam dočekao početak meni najdražeg ligaškog brdskog natjecanja.

Puntijarka nikako da mi se potrefi. Em je ljeto i vruće (a po vrućini ne funkcioniram), em je četvrtkom.

Ovo je idealni format, zima, hladno, na početku donekle ravno (do Kraljičinog zdenca) pa nagli uspon do vrha Sljemena. Fino stigneš prokuhat do prvog ozbiljnog uspona,  a da te ne zakuca (prejako)...

Što se tiče detalja o tome nema smisla puno pisati, sve je Janko lijepo raspisao u najavi, pa koga interesira nek skoči na stranice Sljemena.

Prvi puta sam istrčao Lagvić prošle godine u 1. kolu u vremenu 55:30 - pojma nisam imao ni koliko je dugo ni kud se ide, ništa. Pratio sam ekipu do gore (malo smo i fulali na jednom mjestu) i nije bilo loše - doduše prijavio sam se za Lagvitrek, a gore fino čaj i kolači, pa udri. Onda sam pak skužio da su mi nekakavu kartu uvalili jerbo sam se prijavio za taj lagvitrek, a nisam imao pojma gdje je šta.
Po staroj navadi prikrpao sam se ekipi i pratio ih sljedećih  20-tak kilometara preko pol medvednice.
To je bilo to. Ljubav na prvi pogled. Od tada trčanje po ravnom i cesti pada posve u drugi plan.

No, da se vratim na ovogodišnju Lagvić ligu - jedina zamjerka - nema Lagvitreka - šteta.
Ostalo standardno - manje više ista ekipa, par novih lica i ja lakši za jedno 4-5 kg i brži no prije.
Do Kraljičinog zdenca mi je trebalo 16:05 - skoz OK. Tu sam još bio ispred Štefa^TM sve do negdje 4,6 km. Tu me je prošao krateći stazu za punih 3,5 metra "#!"$#"%. Bili smo rame uz rame sve do Sljemenske ceste.
Od ceste nadalje mi bježi malo po malo. Čovjek ide uzbrdo k'o gluha svinja. Srećom, do zadnje stanice žice staza se malo izravnava (moj forte) i uskoro ga sustižem. Stepenice prije vrha mi ne idu u prilog i opet mi bježi koji metar. Uspjevam nekako pratiti i ulazim u cilj sekundu iza njega 47:01
da nije ukrao tamo tih 3,5 m bio bih ispred (serem).

Sve u svemu super - popravio sam svoj najbolji službeni rezultat za 4 min 10 sec i najbolji neslužbeni za 2 min i 25 sec - 7 mjesto na mrcini - do tada sam najbolji bio 9-i kad su vjerojatno svi brži zaboravili doći. Žana je skuhala slani čaj koji smo svejedno popili i bio sam na istoj stazi s likom koji je istrčao 35:33 - svaka čast Damir. To mi dođe kao da sam bio u krugu s Michaelom Schumaherom.

Nakon toga smo Štef^TM i ja odvozili 20-tak km rutu - kad već nije bilo Lagvitreka, jel'da Janko - s dodatnih 674 m uspona po fenixu (no to je prilika za neki novi tekst kada ga još malo istestiram) po stazi 44 do Hunjke, pa po 20-tki preko Danjke do Njivica na Bliznec. Od blizneca po 14-ici do Brestovca. Čak smo i Cer pronašli, al' standardno nismo s Cer-a pogodili spust nego smo nekak' na divljaka došli do 52a i preko Kraljičinog do Šestina.

Rekao sam ženi doć do 2, a došao u 3. Srećom oprostila mi je jer sam sladak :-).